Mlađa će publika možda misliti da su Him otkrili toplu vodu i kako je to najbolji bend na svijetu. Gothic rock im neće ništa značiti, jer su vremena kada je gothic doživio svoj vrhunac daleko iza nas. Čini se da Ville Valo ili ekipa koja je stvorila ovaj bend pokušava klincima prodati nešto što smo već odavno odslušali. Bilo bi sve to lijepo i dobro kad bi Him imali za ponuditi nešto novo. Nije baš pametno skrivati se iza naziva gothic rock s jedne strane i onda s druge strane puniti dvorane uplakanim djevojčicama koje vrište ne zato što Him izvode kvalitetnu glazbu, već zato što su sve zaljubljene u frontmena koji na kraju krajeva pokušava biti netko drugi. Nema u toj priči ništa loše, jer je sve to viđeno kod boy bendova, samo što se ovdje radi o potpuno drugačijoj glazbi. Koja je svrha svega toga? Novac, naravno. Gothic, kakav takav, upakiran u komercijalnu ambalažu i produciran u vrhunskom studiju itekako se razlikuje od onog izvornog što su ga svirali Christian Death, Bauhaus, Sisters of mercy, Fields of the nephilim ili današnji Lacrimosa, Dreadful shadows, Love like blood, The garden of delight ili mnoštvo drugih europskih gothic bendova. Him ili His Infernal Majesty, svojim su trećim albumom Deep shadows and brilliant highlights samo nastavili svoju komercijalnu priču. Možda je ipak prvi album Greatest lovesongs vol. 666 njihov najbolji uradak, jer im je očigledno kasnije slava udarila u glavu. Nove pjesmice hitovi već su vam poznati: Pretending i In joy and sorrow. Možda će mlađahni Ville na nekom od novih albuma pokušati dodati dozu kvalitete i individualnosti, a do tada sve je to deja vu. Ironija je to što će na Him-ovoj turneji po Njemačkoj predgrupa biti Mission. Ako će to biti slučaj i na zagrebačkom koncertu u studenome, onda će starija publika doći samo zbog predgrupe.

review by: Danchi