Jean Michel Jarre ne treba posebno predstavljanje. Taj respektabilan i inovativan autor osigurao je status pop ikone. Jarre je na sceni već tridesetak godina, a njegovo glazbeno stvaralaštvo više je nego poznato svim generacijama. Francuska je dala dosta glazbenika i grupa, no Jarre je postao sinonimom francuske glazbene scene i jedan od najznačajnijih francuskih, ali i svjetskih glazbenika u posljednjih tridesetak godina. Ako se niti jedna ploča ili cd ne nalaze u vašoj kućnoj kolekciji onda vam je ovaj autor, odnosno njegova glazba poznata sa mnoštva televizijskih reklamnih spotova ili radijskih podloga koje se koriste u eteru. U vremenu kada se elektronska glazba tek počela razvijati i nije se ni slutilo koju će ulogu imati danas u modernoj produkciji, Jean Michel Jarre je stvarao fascinantnu instrumentalnu elektronsku glazbu. Iako je još počeo stvarati glazbu 1969. godine i izdao je nekoliko malih ploča, pravi uspjeh i prvi samostalni album Oxygene izašao je 1976. godine. To je do danas jedan od najprodavanijih albuma elektronske glazbe. Na tom je albumu Jarre po prvi puta spojio elektronsku glazbu i pop, a ostalo je povijest. Iste godine američki časopis People Magazine dodjelio je Jarreu titulu osobe godine. Dvije godine kasnije izdaje još jedno remek djelo Equinoxe. Zajedno sa materijalom sa prvog albuma predstavio je svoj novi album 14. srpnja 1979. godine uživo u Parizu na poznatom Place de la Concorde. Koncert je posjetilo preko milijun ljudi dok ga je putem televizijskog programa vidjelo oko sto milijuna ljudi. Sa tim koncertom Jean Michel Jarre ulazi u Guinnessovu knjigu rekorda. Slijede godine uspjeha i odličnih albuma: Magnetic Fields, Orient Express, Zoolook, Randes-Vous, The concerts in China, Music for supermarkets, Waiting for Cousteau, ... itd. !997. godine izdao je nastavak svojeg prvog albuma na kojem je predstavio teme Oxygene 7 do 13. Taj je album bio tipičan Jarreov uradak, ali smješten u moderno vrijeme sa mnoštvom technoidnih ritmova. Taj album nije glazbeno donio ništa novo već je samo predstavio modernu verziju Jarreovog prepoznatljivog stvaralaštva. Prije tridesetak godina Jarre je već živio u budućnosti, no neki su glazbenici to tek danas shvatili. Nažalost neki još uvijek žive u prošlosti. 2000. godina nije mogla biti pogodnija za izlazak novog albuma simboličnog naziva Metamorphoses. Singl koji je najavio ovaj album zove se C'est La Vie na kojem je kao vokalisticu Jarre ugostio poznatu pjevačicu Natashu Atlas. Taj je singl po prvi puta predstavljen na velikom prošlogodišnjem novogodišnjem koncertu koji je Jarre održao u Egiptu pored piramida. C'est La Vie ima prizvuk world musica i oslanja se na orijentalni ugođaj po kojem je i Natasha poznata u radu sa grupom Transglobal Underground i na svojim samostalnim izdanjima. Osim sa Natashom Atlas, Jarre je na albumu ugostio još nekoliko vokalistica od koji je najpoznatija amerikanka Laurie Anderson koja i otvara album sa pjesmom Je Me Souviens. Albumom Metamorphoses, Jarre je okrenuo novu stranicu u svojoj karijeri. Na novom materijalu osjeća se pomak u njegovom glazbenom izričaju u kojem je počeo koristiti mnoge današnje trendovske pravce, od trancea, drum'n'bassa, ambienta do deep housa i ethna. Pjesma Million of stars jedina je pjesma na albumu Metamorphoses koja istinski zvuči kao prepoznatljivi stari zvuk sa albuma Oxygene i Equinoxe. Ostatak albuma je drugačiji i dosta je prilagođen modernoj elektronskoj glazbi kakvu danas poznajemo. Metamorphoses je vrhunski produciran i aranžiran pop album s kojim Jean Michel Jarre ostaje jedan od najkvalitetnijih autora i producenata elektronske glazbe. Njegova je glazba imala veliki utjecaj na današnju scenu, no i sam Jarre priznaje da su današnji bendovi kao što su The Chemical Brothers, Apollo 440, Underworld ili Prodigy imali također utjecaj na njega. Zanimljivo je čuti da jedan tako značajan i inovativan glazbenik kojemu su danas 52 godine, govori o utjecajima mlađih naraštaja glazbenika na njegovo stvaralaštvo.

review by: Danchi