Sedam godina Laibach nisu objavljivali novi studijski materijal. 1996. godine njihov je posljednji album Jesus Christ Superstars bio na tragu electro metala ili crossovera. No novi album WAT u potpunosti je drugačiji od onoga što su svi očekivali. WAT je u koncepciji povratak u rane dane Laibacha, ali glazbeno je rađen u recentnoj produkciji. Dosta se oslanja na reciklirani electro body (Nitzer Ebb, D.A.F), no ipak djeluje itekako svježe. Gotovo svu produkciju potpisuje poznati slovenski DJ i producent Umek koji je Laibachu ponovo dao onu žestinu koju su imali početkom 80-ih. Prvi singl Tanz mit Laibach samo potvrđuje moje zapažanje glede minimalističkog electro zvuka, jer su i sami članovi benda priznali da su inspiraciju za tu pjesmu našli u njemačkom projektu D.A.F. i njihovom poznatom singlu Der Musolini. Laibach do sada nisu imali toliko bpm-a koliko ga nude na novom studijskom albumu, što nije loše za plesni podij i zastupljenost u klubovima, no loše je možda to, što su nekada Laibach bili glazbeno daleko ispred svog vremena, a sada djeluju trendovski. Sva ta silna techno kultura posljednjeg desetljeća, ostavila je očito traga i na avangardistima poput Laibacha, no oni ostaju i dalje jedinstveni i dosljedni svojoj umjetnosti. Rammstein su 90-ih sve to pametno unovčili. Gledajuči sve to pomalo s osmjehom, ostaje zaključak da je Laibach izmislio toplu vodu, još početkom 80-ih, a Rammstein su u to vrijeme slušali Modern Talking.

review by: Danchi