James Murphy i Tim Goldsworthy prvobitno su bili poznati kao dvojac iz kojeg je niknuo danas već legendarni DFA Records. Prvo je bio DFA, a zatim LCD Soundsystem. Iako je od prvog singla Losing my edge prošlo tri godine, nije se prestalo pričati o Jamesu Murphyju kao glazbenom vizionaru i čovjeku koji je vratio dance glazbu na pravi kolosjek. Neki kritičari su išli toliko daleko da su ga proglasili kraljem disco punka. LCD Soundsystem je electro band u studiju, a rock band na live nastupima. Debitantski album LCD Soundsystem objedinjuje nove materijale na prvom CD-u i starije singlove na drugom, bonus disku. Ne mogu se otrgnuti dojmu da nam James Murphy želi podvaliti inovaciju i revoluciju u elektronici, ili nam to možda nesvjesno podvaljuju kritičari kojima LCD Soundsystem daje tračak nade u ovom današnjem neinovativnom okolišu elektronske produkcije. James Murphy odlično manevrira između elektronike i punka (jer mu je to glazbena prošlost), radi ono što voli i najbolje zna. No kritičari su ti koju su možda sve to shvatili preozbiljno. James uživa status vrhunskog glazbenika među DJ-ima i drugim glazbenicima, prvenstveno zbog DFA-a i suradnje sa Davidom Holmesom, N.E.R.D., The Rapture, Radio 4 ili Metro Area. Album otvara odličan hit singl Daft Punk is playing at my house, a nadam se da će ih biti još, npr: Disco Infiltrator ili Tribulations. Drugi CD donosi DFA klasike: Losing my edge, Beat Connection ili Yeah. Kombinacija elektronike, acida, garage rocka i nekih drugih stilova nije možda toliko revolucionarna, ali u ovom slučaju ipak daje do znanja da ima autora koji su klupskoj sceni dali novu injekciju kreativnosti. LCD Soundsystem se jako dobro oslanja na svoje heroje kao što su Can, Suicide, Bryan Eno ili Daft Punk, jer ne bi bez veze jednu pjesmu posvetili upravo njima.

review by: Danchi