Više od dvadesetak godina Gary Numan slovi kao jedan od najoriginalnijih autora i glazbenika koji je uvijek bio korak ispred drugih. Njegov legendarni status nikada nije bio upitan, a ujedno je sa svojim bendom Tubeway Army (Are friends electric, Cars) jedan od začetnika new wave ere krajem 70-ih. Mnoštvo Tribute to kompilacija i obrada koje su radili npr. Fear Factory ili Marilyn Manson samo su više utvrdili status tog izuzetnog glazbenika koji je imao i ima veliki utjecaj na današnje bendove. Numanov pristup glazbi i izričaj oduvijek je bio prožet melankolijom i depresijom, a njegovi su tekstovi izuzetno emotivni, mračni i ponekad provokativni. Cijela priča oko depresije, melankolije, emocija i provokativnosti, pojavljuje se ponovo na novom albumu Pure. Iako je glazbeno postao malo tvrđi (barem u nekim pjesmama) zbog upotrebe gitara, nadalje to ostaje više nego prepoznatljiv stil. Pa Gary Numan je na kraju krajeva ipak stari rocker, iako je uvijek eksperimentirao sa novom tehnologijom i elektronskom glazbom. Pure je izuzetno emotivan album koji za Numanove početnike iziskuje pomnije preslušavanje i privikavanje na njegovu specifičnu intonaciju glasa. Kritika ga je pomalo počela opisivati kao europskog Trenta Reznora (Nine Inch Nails), jer atmosfere njihovih albuma su dosta slične, ali glazbeno to su ipak dva potpuno različita svijeta. Ako ste već siti dosadnih wave gothic kopija kao što je grupa Him, onda svakako preslušajte Gary Numana koji donosi izvorni wave feeling koji Him nikada neće imati. Ove godine na tržištu su se još pojavila dva izdanja odnosno kompilacije: BBC In Concert: The Best Of The Gary Numan i New Dreams For Old 1984-1998.

review by: Danchi