Kad je 1986. Alan Wilder pokrenuo svoj projekt Recoil, nije ni slutio da će jednog dana to biti njegova glavna preokupacija i band u kojem će on biti "gazda". Očigledno nije ni slutio da će jednog dana (1995.) napustiti Depeche Mode i posvetiti se u potpunosti drugom glazbenom izričaju. Prvi Recoil radovi 1+2 (1986.) i Hydrology (1987.) bili su dosta eksperimentalni i sastavljeni od ostataka Depeche Mode materijala koje je Wilder koristio i skupljao od 1984. do 1986. Značajan pomak u glazbi i potpuno autorski odmak bio je album Bloodline iz 1992., upravo nakon što su Depeche Mode snimili svoj najvažniji album u karijeri, Violator. Na albumu Bloodline po prvi puta gostuje tada nova zvijezda u usponu Mute Records-a, Moby kao vokalista u pjesmi Curse. Osim njega na tom su kultnom izdanju gostovali još Douglas McCarthy (Nitzer Ebb), i Toni Halliday (Curve). Očito da je taj početak 90-ih bio njegov kreativni vrhunac, ako uzmemo u obzir dva itekako dobra izdanja Violator i Bloodline. Nakon 1992. usljedila je duga pauza od pet godina do novog Recoil albuma Unsound methods, a u tom je vremenu Alan Wilder napustio Depeche Mode i posvetio se obitelji. Album Unsound methods imao je još nekih dodirnih točaka sa Depeche zvukom, no tu se već itekako moglo naslutiti kuda ide Wilder. Ulazak u trop-hop, ambient i blues vode bio je više nego očit. Usljedio je album Liquid, (2000.) na kojem je još produbio svoj interes za blues izričaj, ali i duga stanka od sedam godina do izlaska aktualnog albuma Subhuman. Mnogi su stari Depeche Mode fanovi ostali neugodno iznenađeni zvukom novog materijala. Večinu albuma snimio je u Texasu sa blues glazbenikom Joe Richardsonom, tako da zvuk novog albuma ima više veza sa bluesom nego sa elektronikom, što bi se i od Alana Wildera očekivao. Nakon preslušavanja ovog kratkog (samo 7 pjesama), ali po minutaži dugog albuma (pjesme traju od 7 do 12 minuta) dobija se zaključak da je Wilderova trenutna strast - blues, iako tu ima i elemenata trip hop-a i downtempa. Kao najava albuma, Wilder je odlučio da će objaviti singl Prey u digitalnom obliku, ali i na 7" vinilu, koji je danas kao format gotovo izumro. Recoil bi sada mogao dobro proći kod poklonika bluesa ili čak countryja, što znači da će Wilder izgubiti jedan dio poklonika, ali će isto tako steći i nove. Šteta što legendarni Johnny Cash više nije među nama, jer bi se savršeno uklopio u Subhuman okolinu. Nemojte me krivo shvatiti, ovo nije klasična blues-country ploča, ali na trenutke nije daleko od toga.

review by: Danchi